home biser trauma ozenama karadzic rusenje dieperle muskaracizena projekti
biserlogo
_______________________________________________________________________________________________________________________________

Bogić Bogićević

Bogića Bogićevića nije potrebno posebno predstavljati, jer je samo njegovo ime sinonim za moral, principijelnost, dosljednost i skromnost. To su karakteristike koje se ne stiču na univererzitetima, a još manje u politici.
Bogića Bogićevića smo progalasili za muškarca 2008. godine, a on bi tu titulu mogao nositi svih ovih proteklih petnaestak godina. Jedan je od moralnih stubova više generacija na prostorima ne samo Bosne i Hercegovine, nego i bivše Jugoslavije.


I ovo naše priznanje je u skladu s jednim od načela kojih se Bogić držao od kada je 1989. godine izabran za predstavnika Bosne i Hercegovine u Predsjedništvu Jugoslavije. Često se, kada se govori o tim prvim slobodnim izborima i naparasno prekinutim koracima demokratije, zaboravlja da je Bosna i Hercegovina, jedina od tadašnjih šest republika, svog predstavnika u zajedničkom predsjedništvu birala na referendumu, a ne po skupštinama i saborima, u kojima su uglavnom već bile zasjele nacionalne stranke. On je, dakle, izabran kao predstavnik građana, a ne nacija ili stranaka. On je bio, istinski predstavnik građana i građanki Bosne i  Hercegovine, a ne kao što je to situacija danas, kada na kabinetima članova Predsjedništva piše, kako tu sjede «bošnjački», «srpski» i «hrvatski» član Predsjedništva.

Sjećamo se dobro šta se sve događalo u naredne dvije godine i kako se Bogić držao 1991. godine, na burnim martovskim sjednicama Predsjedništva Jugoslavije. Tadašnji politički vrh Srbije i Jugoslovenske armije nije uspio da, kao što je general Kadijevć obećavao, «tog Bosanca slomi za deset dana», pa je Bogićevim velikim NE vojnoj intervenciji, JNA oduzeto pravo argumenta da sruši novoizabrane demokratske vlasti po cijeloj Jugoslaviji.
Bogić je tada ostao dosljedan svojoj savjesti i pokazao šta se sve u politici može učiniti jednim glasom, kako se jednim ispravnim gestom može pokrenuti, ili izokrenuti istorijski tok jedne zemlje. Svoj krajnji cilj da spriječi ratove, Bogić nije postigao, jer, kako sam kaže, «oni koji su se zauzimali za mir imali su više protivnika nego pristalica, a izmanpulirana masa se opredijelila za rat». Ali, to je već istorija koju svi dobro znamo i nosimo u nama.

Osim ovakvih zaista skromnih priznanja, kao što je ovo Biserovo - kako smo se to mi Bosanci i Hercegovci odužili za ono što je Bogić uradio predstavljajući našu zemlju i njene sve građane na uzburkanom vrhu jugoslovenske politike?

Principi koji su vodili Bogića tada, vode ga i danas, uz još neke dodatne, koji se također stiču rođenjem i čestitim radom, a to su, prije svih, izuzetna skromnost, tihi ali predani rad te nezamjeranje onima koji su drukčiji. To su osobine koje krase istinskog čovjeka, građanina i borca za pravdu. A Bogić je upravo takav.

 

Sarajevo 07.03.2008