Žensko pitanje u Bosni i Hercegovini
Ideologija i religija kao izgovor za mačizam
Jasna Šamić
Grofica Kallay, zena Benjamina Kallaya, ministra za financije i guvernera za Bosnu u Austrougarskoj imperiji, pisala je ovako o zeni Bosne, misleci prvenstveno na muslimanku: « Ona je dobra i i blaga poput djeteta. Ali ima averziju prema stranim osobama ; njeno povjerenje i prijateljstvo moze se zadobiti samo vjestom trgovinom i razgovorom , najcesce o beznacajnim stvarima, uz pretpostavku da je taj razgovor zanima. S druge strane, zahvalna je kao dijete; i najmanji poklon pricinjava joj zadovoljstvo. ..Za vrijeme mojih posjeta i boravka u Bosni, imala sam obicaj da primam na Ilidji velik broj muslimanskih zena. Tada bi svi muskarci nestajali iz kuce i moj dom se pretvarao iznenada u pravu bastu cvijeca…I veranda koja vodi do parka, bila je takodje prekrivena gustim granjem tako da nicije indiskretno oko nije moglo prodrijeti kroz to granje, a moje gosce, skrivene iza zelenila, bez straha da budu vidjene, mogle su uzivati u ciganskoj muzici …Cvijece i muzika : to je njena najveca sreca. …Odjeca tih zena je cudna mjesavina teske svile i somota, najzivljih boja, prekrivenih vezom od zlatnog i srebrnog konca. Cudno ! Ponekad otkrivamo na njoj i modernu odjecu i tkanine , muslin i krep, uvijek vrlo vjesto skrojene. …Uvijek su pretrpane nakitom, i u svojoj kuci nisam vidjela ni jednu zenu da na sebi nema barem tri dijademe….Bosanka ima otvorenu inteligneciju, a u njenim pitanjima uvijek je prisutna zelja da se o svemu obavijesti, o svemu sto bi moglo upotpuniti njeno obrazovanje…Nazalost, obrazovanje i skolovanje kod zene u ovim zaostalim predjelima , posebno kod muslimanke, nailazi na brojne prepreke. …Treba reci da se familijarni zivot u Bosni sastoji od respekta djece prema roditeljima…Doba igra odlucujucu ulogu, i starjesina, ili sef porodice, svakako je gazda kuce. »
Slicno, lijepu, prekrivenu nakitom i stidljivu, opisuju zenu u Bosni i mnogi strani i domaci autori . Sta se promijenilo u vezi sa zenom od kraja 19. stoljeca kada je grofica Kallay pisala pomenute redove ? Historija , posebno u uvim krajevima, odvijala se brzo, ubrzavajuci, a ponekad i diktirajuci povijest cijele Planete. A ove promjene , diktirale su i zensku odjecu, pa i mentalitet. Sta reci o danasnjoj, posljeratnoj situaciji ?
Postoji li danas u Bosni zensko pitanje ? Postoje li studije o zeni ? Ako bi se postavljalo pitanje uloge zene u tom novom, bosanskom drustvu, pretpostavljalo bi se da njeno mjesto nije rijeseno na nacin na koji je rijeseno u drugim demokratskim drustvima. Da bi se moglo odgovoriti na ovo pitanje, trebalo bi znati kakav tip drustva postoji u Bosni. A na to se nadovezuju nova pitanja : postoji li Bosna kao jedinstvena drzava ? Ako postoji, kako se zove drustveni sistem koji tu vlada ? Ako se misli na Federaciju, o kojim djelovima govorimo ? Zaustavimo se samo na Sarajevu. Moze li se govoriti o posebnoj politici u ovom djelicu zemlje ? Kakav trend u politici prema zeni ima vladajuca partija ? « Islamisticko-demokratski » ili laicko-demokratski ? Ako je rijec o posljednjem, postoji tu sigurno vise tendencija. One koje se opiru nacioalizmu i mijesanju vjere u sva pitanja, i one koje vode ka radikalizaciji pod didaktatima vjere. Znamo da danasnji neofiti smatraju da je jedina uloga zena da bude majka. Da bi docekala taj srecni tenutak, zena (muslimanska zena) trebalo bi da pokrije kosu, obuce dugu haljinu i kaput, a kad se pojavi taj koji ce je povesti u srecnu buducnost plodne zdrebice, sakrice i svoje lice i oci, i buducnost i svijet ubuduce gledati kroz crnu zavjesu. Tako ce bolje vidjeti svog duhovnog vodju i « starjesinu » - gazdu u kuci. I tako ce biti srecni i ona i on , i njihovo potomstvo! Za ovaj oblik srece opredijelili su se zasada « spontano » neki mladi ljudi koji stizu u vece gradove iz onih manjih, kao i sa sela.
Ipak, ne treba ni pokusavati odgovarati na sva gornja pitanja. U Bosni vlada konfuzija u svakom pogledu , pa i o pitanju zene i njenih prava. Demokratija i ljudske slobode sudaraju se sa idejama religijskih fanatika. S jedne strane, zene na mnogim mjestima obavljaju vazne funkcije, a s druge strane, mladi muskarci podojeni stranim idejama , - kad je u pitanju islam -, najvise pod uticajem Vehabita i njihovog kapitala , - neki od njih zauzimaju vazne polozaje u kulturi -, ne kriju svoju ideologiju kad je zena u pitanju : zena je nize bice i o njenoj sudbini treba da odlucuje muskarac. Ako joj ponekad i priznaju obrazovanost i kulturu, sigurni su da je nemoguce to zenino obrazovanje mjeriti sa muskim. Ipak, macizam na Balkanu nije nikad imao mnogo veze sa ideologijama, nego su ideologije i religioznost bile isprika za macizam, to drugo ime za musku inferiornost. Komunisticka ideologija je barem deklarativno propovijedala jednakost zene i muskarca, a gotovo jedine stvarne slobode, u drugoj fazi komunizma, bile su seksualne. Danas se ni jedna partija otvoreno ne suprotstavlja ovim postulatima, « zacrtanim » u prethodnom rezimu. U praksi je ipak drukcije. Zena samo teorijski ima ista prava na profesionalni uspjeh kao i muskarac. Seksualne slobode postoje takodje u teorijskom pogledu. Seksualnost je posebno proskribovana kod neofita. Ovi posljednji , pojam grijeha vezu prvenstveno uz zenu ( to je jedino sto su naucili iz « vjeronauke », a sto je blize katolicanstvu nego islamu). Zensko tijelo i zenina kosa, postaju osnovni problem tog novokompanog drustva. S druge strane laz, hispokrizija, pomanjkanje eticnosti, kao i mnogo toga jos, spadaju u domen dopustenog .
Sto se profesionalnog uspjeha tice, najvaznija pretpostavka je ipak poslusnost . A posto vise nije rijec samo o jednoj partiji, i jednoj vladajucoj ideologiji, ni poslusni ne predstavljaju jedinstvenu kategoriju. Oni se dijele na vise vrsta : na poslusne vladajucoj partiji/partijama, potom vladajucim klikama , i napokon vladajucim mafijama, ili semi- mafijama. Kako je kultura , kao jedan od vaznih segmenata drustva, u ovisnosti od vise tipova finansijera , tako postoji i vise tipova kulture, a prije svega: kultura koju finansiraju nacionalne/religijske partije, i ona koju finansiraju van-partijske organizacije ili pojedinci. Buduci da pojedinci koji pomazu kulturu, moraju na to davati velike dazbine drzavi ( a svuda u svietu su takvi oslobodjeni poreza), ovih posljednjih je sve manje. I sve manje je prave kulture. U toj atmosferi, tesko je govoriti o kulturi sa njenim univerzalnim vrijednostima. I tu je zeni opet teze, posebno ako ne smatra da muskarac treba da misli za nju - muskarac na odredjenoj funkciji. Naizgled, i samo naizgled, u praksi nije tako. Vazeci princip, koji, medjutim, nije javno proklamiran, glasi : da bi se uopste u Bosni bavio necim, moras biti na nekoj strani, moras biti opredjeljen. « Sâm nigdje neces proci », porucice nam i oni iz proslih vremena. (Ova maksima vazi donekle i u Evropi.)
Sta ostaje onima koji ne prihvataju takvu logiku, i takve logike : da budu donkihoti, ili da se povuku i podvlace recenice velikih ljudi iz proslosti, tjeseci se njihovim mislima? Izbora nema mnogo.
« Velikog umjetnika odlikuju dvije stvari : dusa koja ima velike zahtijeve , ali koja ima i njeznosti i strasti i prezira, a posebno talenta koji bi se dopadao takvoj istoj dusi koja bi mu priustila zadovoljstva u stvaranju novih ljepota », pisao je u 19. vijeku Stendhal. Kakve to ima veze sa nasim dobom, u ovom slucaju sa Bosnom i njenom kulturom i umjetnoscu? Ono sto u nekim okolnostima odzvanja kao vjecna istina, u drugim zvuci ne samo utopijski, nego i smijesno. U danasnjim okolnostima, najlakse se mogu snaci dogmatici.
Treba li se vratiti feminizmu ? Feministkinja sam pretala biti prije nego sto sam cula za feministicki pokret : u osnovnoj skoli. Razlozi su licni, i ovdje nevazni. Jednostavno receno, zensko pitanje me nije interesovalo. Zanimala me je, i danas me zanima, sudbina covjeka, u sto ubrajem i zenu i djecu. Iskustvo i zivot uce nas da relativiziramo . Ali zar pretjerano relativiziranje ne vodi do pretjeranih ustupaka, apatije i indiferentnosti, sto opet vodi do nove konfuzije ? Na koncu prestajes razmisljati i o sudbini, i o buducnosti, i o prolosti. Pokusavas prezivjeti trenutak, i odbraniti se od osjecaja besmisla i uzaludnosti. Sociolozi isticu ulogu drustva na sudbinu individue. Filozofi ce radije proklamirati odgovornost individue u vlastitom zivotu, pa i drustvu, dok ce mafijasi proglasiti nesposobnim sve one koji ne misle poput njih , to jest one koji ne znaju lagati i krasti. Ali i oni najdemokraticniji, i sociolozi, i filozofi, i dogmaticari, skupa sa novonastajucom mafijom, dijelice i dalje kulturu na zensku i musku. Pod tim se podrazumijeva da kulturno znacajno djelo moze stici samo od muskog spola. Ostalo , sto vazi kao znacajno, bice priznato kao takvo samo u zenskim okvirima znacajnog. Ponovimo zato pitanje : da li se u tim uslovima javlja potreba za neofeministickim pokretom ? Okretanje dakle ipak jednoj strani ? Mnoge zene u svjetu organiziraju se oko zena. Te organizacije, vaze skoro kao sekte ; one naravno pomazu zene. Posebno one koje su na njihovoj strani. Priznajmo : zene koje nesto danas znace, imaju to u glavnom da zahvale podrsci zenskih organizacija. Vracamo se opet na pomenuti postulat : « ako si sâm, neces nigdje stici , a mozda neces nista ni jesti».
Jedino mjesto gdje mi se cini da zenu - u profesiji, na odredjenim javnim nastupima - najmanje gledaju samo kao zenu, jesu SAD. A mozda je potrebno i tamo duze zivjeti da bismo saznali pravu istinu ?
Sva pitanja , barem sto se mene tice, i o zeni, i danasnjoj Planeti opcenito , ostaju otvorena. Odgovora nemam. Imam sam deziluziju, ukoliko i ova rijec nesto znaci.